Prašnjava površina Mjeseca – ovjekovječena na slikama mjesečevih tragova astronauta Apolla – nastala je sudarima s asteroidima i surovim svemirskim okruženjem koje je nagrizalo stijene tijekom milijuna godina. Drevni sloj ovog materijala, prekriven povremenim tokovima lave i sada zakopan ispod površine Mjeseca, mogao bi pružiti nove uvide u Mjesečevu duboku prošlost, vjeruje tim znanstvenika.
"Pažljivom obradom podataka otkrili smo uzbudljive nove dokaze da bi ovaj zakopani sloj, nazvan paleoreholit, mogao biti mnogo deblji nego što se prije mislilo. Ti slojevi nisu poremećeni od svog formiranja i mogu biti važni zapisi za određivanje ranog udara asteroida i vulkanske povijesti Mjeseca", rekao je Tieyuan Zhu, izvanredni profesor geofizike na Sveučilištu Pennsylvania.
Tim pod vodstvom Zhua proveo je novu analizu radarskih podataka prikupljenih kineskom misijom Chang'e 3 2013. godine, koja je napravila prva izravna zemaljska radarska mjerenja na Mjesecu.
Istraživači su pronašli debeli sloj paleoreholita, oko 4 do 9 m, stisnut između dva sloja stijena lave za koje se vjeruje da su stari između 2,3 i 3,6 milijardi godina. Dobiveni podaci ukazuju na to da je paleoreholit nastajao mnogo brže od dosadašnjih procjena - 2 m na milijardu godina, kažu znanstvenici.
Također zanimljivo:
- Kineski radioteleskop FAST zabilježio je više od 1600 radio signala
- Kina planira lansirati svoj prvi satelit za proučavanje Sunca
Kroz povijest Mjeseca događale su se vulkanske aktivnosti, uslijed kojih se na površini taložilo kamenje lave. Ova stijena se na kraju razgrađuje u prašinu i tlo koje se naziva regolit ponovljenim udarima asteroida i vremenskim utjecajima iz svemira, a zatim je zatrpava kasnijim tokovima lave.
Prethodno je istraživanje proučavalo skup podataka stvoren kada je rover Yutu slao elektromagnetske impulse na površinu Mjeseca i slušao kako se odbijaju. Prema Zhuu, njegov je tim razvio proces obrade podataka u četiri koraka za pojačavanje signala i suzbijanje šuma podataka. Znanstvenici su promatrali promjene polariteta dok su elektromagnetski impulsi putovali kroz guste stijene lave i paleoreholit, omogućujući timu da razlikuje različite slojeve.
Rezultati bi mogli ukazivati na veću aktivnost meteorita u Sunčevom sustavu tijekom tog razdoblja prije nekoliko milijardi godina, prema timu. Alati za obradu podataka mogu se koristiti za tumačenje sličnih podataka prikupljenih budućim misijama na Mjesec, Mars ili druge lokacije u Sunčevom sustavu. Tim trenutno radi s tehnologijom strojnog učenja kako bi dodatno poboljšao dobivene rezultate.
Pročitajte također: