Grupa znanstvenika projekta "Galileo" (Galileo) u potrazi za izvanzemaljskim tehnologijama podigla je s dna Tihog oceana mnogo mikroskopskih kuglica sa znakovima podrijetla meteorita. S velikom vjerojatnošću riječ je o fragmentima prvog meteorita kojeg su znanstvenici snimili iz dubina međuzvjezdanog prostora, odnosno onog koji je došao izvan Sunčevog sustava. A također, kako su se znanstvenici nadali, to bi moglo biti čudo vanzemaljske tehnologije.
Ekspediciju je predvodio profesor sa Sveučilišta Harvard Avi Loeb. Svojedobno je prvi izvijestio o determinaciji meteorita CNEOS 20140108 (prema NASA-inom katalogu) u klasu međuzvjezdanih objekata. Meteorit je napravio tri bljeska na nebu u području Papue Nove Gvineje u siječnju 2014. Ovaj događaj zabilježila je američka vojska. Dekodiranje krivulje sjaja objekta pokazalo je da se radi o nebeskom tijelu dimenzija 80 do 100 cm i težine oko 460 kg. Ali pokazatelji brzine bili su najnevjerojatniji - 60 km/s. To je značilo da je objekt stigao izvan Sunčevog sustava. Kasnije je vojska službeno obavijestila američke vlasti o pripadnosti ovog objekta međuzvjezdanim tijelima.
U jednom od svojih prvih članaka Avi Loeb je napisao da je meteorit eksplodirao pri dostizanju puno jačeg otpora zraka (tlaka) nego u svim drugim slučajevima bolida iz NASA-inog kataloga. Stoga je bio napravljen od materijala koji je bio jači od svega što je palo u svim drugim poznatim događajima. Pentagon i američki znanstvenici dugo i redovito potiču glasine o fenomenima izvanzemaljskih tehnologija na Zemlji. Na istom tragu nastao je i projekt "Galileo", među čijim je začetnicima bio Avi Loeb. Pronalazak ostataka IM1 - prvog prepoznatog međuzvjezdanog meteorita - postao je jedan od prioritetnih ciljeva projektnog tima. I odjednom je to bila međuzvjezdana sonda vanzemaljske civilizacije? Jednom će naš "Voyager" samo tako pasti nekome na glavu. Zašto ne?
“Mogućnost da je superbrzina IM1 bila pokretana pogonskim sustavom, te činjenica da je bio tvrđi od bilo koje poznate svemirske stijene, sugerira da bi njegovo podrijetlo moglo biti tehnološko – slično onome kako će se NASA-ina sonda New Horizons sudariti s egzoplanetom za milijardu godina i izgorjet će u svojoj atmosferi u obliku međuzvjezdanog meteorita", rekao je profesor.
Potraga na području razaranja meteorita IM1 magnetskom koćom dala je rezultate. Nakon prosijavanja magnetskih čestica vulkanskog podrijetla, bilo je moguće identificirati magnetske uzorke manje od milimetra, koji su se razlikovali od "pozadinskih" čestica podignutih s dna u kontrolnom području. Analiza je pokazala da se čestice sastoje od 84% željeza, 8% silicija, 4% magnezija i 2% titana, plus elemente u tragovima. Osim toga, u uzorcima su otkriveni izotopi urana i olova, što omogućuje procjenu starosti uzoraka na temelju vremena poluraspada urana. Podaci iz dva uzorka pokazali su starost od 13,8 milijardi godina, dok su uzorci s kontrolnog mjesta pokazali starost od 4,6 milijardi godina (starost Sunčevog sustava). Ovo je pružilo dodatni dokaz da je meteorit IM1 nastao izvan našeg sustava.
Pročitajte također: