Znanstvenici u Centru za svemirske letove Goddard NASA proveo je stotinu složenih simulacija, proučavajući mlazove - uske snopove energetskih čestica koje lete iz supermasivnih Crne rupe brzinom bliskom brzini svjetlosti. Supermasivne crne rupe nalaze se u središtima galaksija u kojima nastaju zvijezde poput naše Mliječne staze i mogu težiti milijune i milijarde puta veće od mase Sunca.
Znanstvenici su pomoću superračunala izveli iznimno složene simulacije Istražite u NASA Centru za modeliranje klime. Kako mlazovi i vjetrovi izlaze iz ovih aktivnih galaktičkih jezgri, oni "imaju učinak na plin u središtu galaksije, na stvari poput brzine formiranja zvijezda i načina na koji se plin miješa s okolnim galaktičkim medijem", kaže studija voditelj Ryan Tanner. Možda ubrzavaju ili, naprotiv, usporavaju proces stvaranja zvijezda.
"Za naše smo se simulacije usredotočili na manje proučene mlazove niske svjetlosti i na to kako oni određuju evoluciju svojih galaksija", rekao je Tanner. Promatrački dokazi o mlazovima i drugim izljevima iz aktivnih galaktičkih jezgri prvo su dobiveni radioteleskopima, a kasnije rendgenskim teleskopima NASA i ESA. Tijekom proteklih 30-40 godina, astronomi su sastavili objašnjenje njihovog porijekla kombinirajući optička, radio, ultraljubičasta i rendgenska promatranja.
"Lakše je pronaći mlazove velike svjetlosti jer stvaraju masivne strukture koje se mogu vidjeti radiopromatranjima", objasnio je Tanner. - Mlazove niske luminoznosti teško je proučavati uz pomoć promatranja, pa ih astronomska zajednica ne poznaje tako dobro.
Zajedno s astrofizičarkom Kim Weaver izradili su model na superračunalu NASA a za realne početne uvjete korištena je ukupna masa hipotetske galaksije veličine Mliječnog puta. Za raspodjelu plina i druga svojstva galaktičke jezgre usredotočili su se na indikatore spiralnih galaksija NGC 1386, NGC 3079 i NGC 4945.
Koristeći šifru Athena, Tanner je proučavao utjecaj mlazova i plina jednih na druge udaljenih 26 svjetlosnih godina, što je udaljenost koja je otprilike pola radijusa Mliječne staze. Za simulaciju je bilo potrebno 800 sati računanja na superračunalu Discover. Oni pokazuju da galaktičke jezgre snažno utječu na galaksije domaćine. Plavo-zelene boje u središtu su sama galaksija, a ljubičasta je mlaz.
"Mogućnost korištenja NASA-inih superračunalnih resursa omogućila nam je istraživanje mnogo većeg prostora parametara", rekao je Tanner. - To je dovelo do otkrića važnih odnosa koje ne bismo mogli otkriti da smo imali ograničene mogućnosti.".
"Pokazali smo metodu kojom aktivna galaktička jezgra utječe na galaksiju domaćina", rekla je koautorica studije Kim Weaver. – Ovi se rezultati dobro slažu s optičkim i rendgenskim promatranjima. Iznenadilo me koliko je teorija dobro odgovarala opažanjima i odgovorila na dugogodišnja pitanja o galaktičkim jezgrama koje sam proučavao na postdiplomskom studiju, kao što je galaksija NGC 1386."
Možete pomoći Ukrajini u borbi protiv ruskih osvajača. Najbolji način da to učinite je donirati sredstva Oružanim snagama Ukrajine putem Savelife ili putem službene stranice NBU.
Pročitajte također: