Nova studija pokazala je da unutarnja jezgra mjeseca zapravo je čvrsta kugla gustoće slične željeznoj. To će, nadaju se znanstvenici, pomoći u rješavanju dugotrajne kontroverze o tome je li Mjesečevo srce čvrsto ili rastaljeno te dovesti do točnijeg razumijevanja povijesti Mjeseca i povijesti cijelog Sunčevog sustava.
"Naši rezultati", kažu znanstvenici Nacionalnog istraživačkog centra istraživanja u Francuskoj, - dovode u sumnju evoluciju Mjesečevog magnetskog polja demonstrirajući postojanje unutarnje jezgre i podupiru scenarij globalnog prevrtanja plašta, što daje značajan uvid u Mjesečevu kronologiju u prvih milijardu godina postojanja Sunčevog sustava ."
Najučinkovitiji način za proučavanje unutarnjeg sastava objekata u Sunčevom sustavu je korištenje seizmičkih podataka. Način na koji zvučni valovi generirani potresima putuju i odbijaju se od materijala unutar planeta (ili, u ovom slučaju, Mjeseca) pomaže znanstvenicima da naprave detaljniju kartu unutrašnjosti.
Znanstvenici imaju seizmičke podatke o Mjesecu koje je prikupila misija "Apolon", ali njihova je rezolucija preniska da bi se točno odredilo stanje unutarnje jezgre. Znanstvenici predviđaju da satelit ima tekuću vanjsku jezgru, ali ono oko čega postoji ostaje upitno. I čvrsta unutarnja jezgra i potpuno tekući modeli mogu se jednako dobro uskladiti s podacima iz Apolla.
Kako bi doznali pouzdano, znanstvenici su prikupili podatke iz svemirskih misija i eksperimenata laserskog određivanja udaljenosti do Mjeseca te napravili profil različitih karakteristika satelita. Među njima su stupanj deformacije Mjeseca zbog gravitacijske interakcije sa Zemljom, promjena njegove udaljenosti od Zemlje i njegova gustoća.
Zatim su proveli simulacije s različitim vrstama jezgri kako bi pronašli one koje najbolje odgovaraju podacima promatranja i došli do zanimljivih zaključaka. Prvo, modeli koji su najviše nalikovali onome što znamo o Mjesecu opisuju aktivno prevrtanje duboko unutar Mjesečevog plašta. To znači da gušći materijal u sredini Mjeseca tone u središte, dok se manje gusti materijal diže. Takva se aktivnost dugo predlagala kao način da se objasni prisutnost određenih elemenata u vulkanskim područjima Mjeseca. Istraživanje tima dodaje još jedan "za" argument.
Drugo, znanstvenici su otkrili da je lunarna jezgra slična Zemljinoj - s vanjskim tekućim slojem i čvrstom unutarnjom jezgrom. Prema njihovim simulacijama, vanjska jezgra ima polumjer od oko 362 km, a unutarnja jezgra ima radijus od oko 258 km, što je oko 15% polumjera Mjeseca. Unutarnja jezgra, otkrio je tim, ima gustoću od oko 7,822 kg/m³. Ovaj pokazatelj je vrlo blizu gustoće željeza.
Zanimljivo je da je slične rezultate dobio tim znanstvenika predvođen NASA-inim planetologom Marshallom Reneom Weberom 2011. godine. Zatim su upotrijebili najnaprednije seizmološke metode u to vrijeme na podacima s Apolla i pronašli dokaze čvrste unutarnje jezgre s radijusom od oko 240 km i gustoćom od oko 8000 kg/m³.
Astronom Arthur Brio i njegov tim kažu da njihovi rezultati potvrđuju prethodna otkrića i predstavljaju snažan argument za to da je Mjesečeva jezgra slična Zemljinoj. A to ima zanimljive posljedice za evoluciju našeg satelita. Ubrzo nakon formiranja, Mjesec je imao jako magnetsko polje, koje se počelo smanjivati prije otprilike 3,2 milijarde godina. Ono od čega je napravljen ima mnogo veze s tim kako i zašto je magnetsko polje nestalo.
Pročitajte također: