Dr. Benjamin Pope sa Sveučilišta u Queenslandu i njegovi kolege iz nizozemskog nacionalnog opservatorija ASTRON proveli su potragu za planetima pomoću najjačeg radioteleskopa na svijetu Low Frequency Array (LOFAR), koji se nalazi u Nizozemskoj.
"Detektirali smo signale od 19 dalekih crvenih patuljaka, od kojih se četiri najbolje mogu objasniti planetima koji kruže oko njih", komentirao je Pope. “Već dugo znamo da planeti Sunčevog sustava emitiraju snažne radiovalove jer njihova magnetska polja stupaju u interakciju sa Sunčevim vjetrom, ali radio signali s planeta izvan našeg sustava još nisu detektirani. Ovo otkriće bio je važan korak za radioastronomiju i moglo bi potencijalno dovesti do otkrića planeta diljem galaksije."
U prošlosti su astronomi mogli detektirati samo najbliže zvijezde stalnim radijskim zračenjem, a sve ostalo na radijskom nebu bio je međuzvjezdani plin ili egzotika poput crnih rupa. Sada, radioastronomi mogu vidjeti obične stare zvijezde tijekom promatranja, i s tim informacijama možemo tražiti sve planete koji okružuju te zvijezde.
Tim se usredotočio na crvene patuljke, koji su mnogo manji od Sunca i imaju intenzivnu magnetsku aktivnost koja uzrokuje prasak zvijezda i radio emisije. No pojavile su se i neke stare, magnetski neaktivne zvijezde, što je dovelo u pitanje općeprihvaćene ideje.
Joseph Cullingham sa Sveučilišta Leiden i ASTRON, glavni autor otkrića, i njegov tim uvjereni su da ti signali dolaze od magnetske sprege zvijezda i nevidljivih planeta u orbiti, poput interakcije između Jupitera i njegovog mjeseca Io.
"Na Zemlji postoje aurore, koje se obično nazivaju sjeverno i južno svjetlo, koje također emitiraju snažne radio valove - to je zbog interakcije magnetskog polja planeta sa solarnim vjetrom", rekao je. “Ali u slučaju Jupiterovih aurora, one su puno jače jer njegov vulkanski mjesec Io izbacuje materijal u svemir, ispunjavajući Jupiterovo okruženje česticama koje uzrokuju iznimno snažne aurore. Naš model ove zvjezdane radio emisije je smanjena verzija Jupitera i Ioa, s planetom omotanim oko magnetskog polja zvijezde, opskrbljujući tvar ogromnim strujama koje na sličan način uzrokuju svijetle aurore. Ovaj prizor privukao nam je pažnju nekoliko svjetlosnih godina daleko.''
Sada je istraživački tim želio potvrditi da predloženi planeti stvarno postoje. "Ne možemo biti 100% sigurni da su četiri zvijezde za koje mislimo da imaju planete stvarno njihovi domaćini, ali možemo reći da je interakcija planeta i zvijezde bolje objašnjenje za ono što vidimo", rekao je dr. Pope.
LOFAR-ova otkrića tek su početak, ali teleskop je sposoban pratiti samo zvijezde koje su relativno blizu, udaljene do 165 svjetlosnih godina. Budući da je radioteleskop Square Kilometer Array u Australiji i Južnoj Africi već u izgradnji i vjerojatno će postati operativan 2029., tim predviđa da će moći vidjeti stotine takvih zvijezda na mnogo većim udaljenostima.
Pročitajte također: