Koncept Dysonove sfere sastavni je dio znanstvene fantastike, od Zvjezdanih staza do romana Larryja Nivena, i zvuči kao ostvarenje sna: način da se prikupi gotovo sva golema energija zvijezde, pružajući dovoljno snage za napajanje cijele civilizacije. Ove hipotetske strukture nazvane su po fizičaru Freemanu Dysonu, koji je opisao koncept 1960. godine i čak sugerirao da bi to moglo postati mjesto za ljudski život izvan Zemlje.
Osnovna ideja iza Dyson Sphere je jednostavna. Umjesto postavljanja solarnih ploča koje skupljaju sunčevu energiju sa Zemlje, mogli bismo izgraditi ogromnu strukturu oko sunca kako bismo skupljali energiju izravno s njega. Ova kugla solarnih ćelija smještena blizu površine Sunca bila bi puno učinkovitija od solarnih ćelija na Zemlji i davala bi više nego dovoljno energije za cijeli planet.
Zašto još nismo izgradili takvu kuglu?
Izgradnja strukture oko Sunca neće biti lak zadatak. Najveći problem je gravitacija, jer je Sunce toliko masivno da će privući i uništiti svaku ljusku koju pokušamo izgraditi oko njega.
Prema Popular Mechanicsu, realističniji pristup je Dysonov roj. To je skupina od tisuća solarnih ploča u orbiti oko Sunca koja će moći uhvatiti velik dio Sunčeve energije bez gravitacijskih problema sfere. Prednost takve konstrukcije je lakša izrada, jer se paneli mogu postavljati jedan po jedan, što je puno lakše nego pokušavati izgraditi jednu strukturu u prostoru.
Međutim, količina sirovina potrebnih za stvaranje roja bit će ogromna. Da ne spominjemo industrijski kapacitet potreban za proizvodnju toliko malih svemirskih letjelica, te logistiku njihovog lansiranja i isporuke na mjesto. Osim toga, potrebno je prenijeti energiju na Zemlju. Radimo na bežičnom prijenosu energije, ali još nismo spremni za prijenos energije kroz cijeli Sunčev sustav.
Iako je potencijalno moguće izgraditi takvu strukturu, to je daleko iznad naših trenutnih mogućnosti kao vrste.
Potraga za Dysonovim sferama u drugim dijelovima svemira
Dakle, čovječanstvo neće uskoro graditi vlastitu Dyson Sphere. Ali koncept bi mogao imati više praktičnih primjena nego što mislite u potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom.
Kada je u pitanju potraga za vanzemaljskim životom, jedan veliki problem je taj što je teško vidjeti izravne dokaze života na tako velikoj udaljenosti. Gledamo svjetlosnim godinama daleko od vlastitog planeta i ne možemo dovoljno detaljno ispitati egzoplanete kako bismo znali sadrže li život na njima.
Ipak, lakše nam je tražiti dokaze o izvanzemaljskim tehnologijama, koje su tzv tehničke potpise. Ideja je tražiti na nebu znakove tehnologije, kao što su kemijski zagađivači u atmosferi planeta koji se ne nalaze u prirodi. Ako pronađemo takve potpise, to bi ukazivalo na prisutnost ili postojanje života.
A ako vanzemaljska civilizacija doista izgradi Dysonovu sferu, mogla bi ostaviti tehnopotpis koji možemo otkriti u obliku infracrvenog zračenja.
Koliko god se činilo nevjerojatnim, nije izvan područja mogućnosti. NASA čak podržava potragu za izvanzemaljskim megastrukturama u sklopu projekta Breakthrough Listen, koji koristi Transiting Exoplanet Survey Satellite (TESS) za traženje tehnosignatura.
Dakle, ne bismo trebali očekivati Dysonovu sferu oko Sunca tijekom našeg života, naravno, ali ovaj koncept, koji je započeo kao znanstvena fantastika, mogao bi jednog dana igrati ulogu u određivanju jesmo li sami u svemiru.
Pročitajte također:
- NASA je poslala svemirski teleskop IXPE u orbitu da proučava crne rupe
- NASA vraća svemirski teleskop Hubble u puni znanstveni rad