Prema fizičarima s Oxforda koji analiziraju podatke s Velikog hadronskog sudarača, subatomska čestica može prelaziti između materije i antimaterije. Ispostavilo se da je neobjašnjivo mala razlika u težini dviju čestica mogla spasiti svemir od uništenja nedugo nakon što je počelo.
Antimaterija je neka vrsta "zlog dvojnika" normalne materije, ali je nevjerojatno slična - zapravo, jedina prava razlika je u tome što antimaterija ima suprotan naboj. To znači da će se, ako se materija i čestica antimaterije ikada sudare, međusobno uništiti u naletu energije.
Da stvar bude kompliciranija, neke su čestice, poput fotona, zapravo vlastite antičestice. Drugi su čak postojali kao čudna mješavina oba stanja u isto vrijeme, zahvaljujući konceptu kvantni hir superpozicije (najbolje ilustrirano zamišljenim eksperimentom sa Schrödingerova mačka). To znači da te čestice zapravo osciliraju između materije i antimaterije.
A sada se nova dionica pridružila ovom ekskluzivnom klubu - šarmantan maison. Ova subatomska čestica obično se sastoji od magičnog kvarka i antikvarka, dok se njen pandan antimaterije sastoji od magičnog antikvarka i kvarka. Obično su ta stanja odvojena, ali nova istraživanja pokazuju da se čarobni mezoni mogu spontano prebacivati između njih.
Također zanimljivo:
- Tamna materija je objašnjena tajanstvenom silom u četvrtoj dimenziji
- Ukrajinski fizičari sudjelovali su u otkriću nove elementarne čestice - oderona
Ono što je na kraju odalo tajnu je da dvije države imaju malo različite mase. I mislimo "malo" do krajnosti - razlika je samo 0,00000000000000000000000000000000000001 grama.
Ovo nevjerojatno precizno mjerenje dobiveno je iz podataka prikupljenih tijekom drugog lansiranja Velikog hadronskog sudarača od strane fizičara sa Sveučilišta u Oxfordu. Čarobni mezoni nastaju u LHC-u u sudarima proton-proton i obično putuju samo nekoliko milimetara prije nego što se raspadnu u druge čestice.
Uspoređujući šarmirane mezone koji putuju dalje s onima koji se ranije raspadaju, tim je identificirao razlike u masi kao glavni faktor koji određuje hoće li se šarmirani mezon pretvoriti u antičar ili ne.
Ovo maleno otkriće moglo bi imati ogromne implikacije za svemir. Prema Standardnom modelu fizike čestica, Veliki prasak je trebao proizvesti jednake količine materije i antimaterije, a s vremenom bi se sve to sudarilo i uništilo, ostavljajući svemir vrlo praznim mjestom. Očito se to nije dogodilo i nekako je materija prevladala, ali što je uzrokovalo tu neravnotežu?
Jedna od hipoteza koju sugerira novo otkriće je da će čestice poput čarobnog mezona prelaziti iz antimaterije u materiju češće nego iz materije u antimateriju. Istraživanje je li to istina – i ako je tako, zašto – moglo bi biti važan ključ za rješavanje jedne od najvećih misterija znanosti.
Pročitajte također: