Prije sedam godina svijet kakav poznajemo okrenuo se naglavačke. Jedna je osoba pružila uvjerljive dokaze da nove tehnologije ne samo da olakšavaju komunikaciju među ljudima, već uključuju i stalni nadzor nad svim korisnicima interneta. Naravno, neki od vas su pogodili da je riječ o misterioznom Edwardu Snowdenu, koji je krenuo protiv sustava govoreći svijetu istinu o specijalnim službama, posebice SAD-u. Ali tko se zapravo krije iza ove misteriozne osobnosti? Genijalac, borac za slobodu ili poznavatelj teorije svjetske zavjere?
Tko je Edward Snowden?
Neću sada govoriti gdje je mali Edward rođen i odrastao. Snowdenovo podrijetlo nije toliko važno, no valja znati da je rođen i odrastao u obitelji s dugom tradicijom kada je u pitanju rad za američku vladu. Njegov djed i otac bili su časnici u Obalnoj straži, njegova majka je bila službenica na državnom sudu u Marylandu, a njegova starija sestra još uvijek je odvjetnica u Federalnom pravosudnom centru (FJC).
Naravno, Edward je svoju budućnost morao povezati s javnom službom. O tome je sanjao njegov djed, često se o tome razgovaralo u krugu obitelji. Iako je nakon škole upisao koledž u rodnom Marylandu, gdje je studirao osnove informatike, zanimala su ga računala i kibernetička sigurnost.
A 2004. godine i sam je stupio u službu američke vojske i otišao u Irak, gdje su u to vrijeme bile vojne operacije. Ali misteriozna nesreća u kojoj je Snowden slomio obje noge natjerala ga je da se demobilizira. Iako se nikad nije vratio studiju, a fakultet nije završio. Isprva je radio kao zaštitar u nekim objektima Agencije za nacionalnu sigurnost, ali je ubrzo 2007. godine dobio mjesto stručnjaka za računalne sustave u sjedištu CIA-e u Ženevi, a kasnije iu Japanu. Tu počinje jedna prilično zanimljiva priča.
Snowden u specijalnim službama
Snowden je posao u CIA-i dobio sudjelovanjem na posebnim sajmovima poslova. Posao je dobio uglavnom jer su ga već jako zanimale računalne mreže i kibernetičke prijetnje. Iako, ako se sjećate, nije imao posebno obrazovanje, ali očito je bio vrlo dobar stručnjak, sudeći po njegovom daljnjem rastu karijere.
Karijera u CIA-i bila je povezana upravo s računalnim mrežama i cyber prijetnjama. Iako je bio naveden samo kao administrator sustava. Kasnije je Edwardova karijera dobila zanimljiv nastavak. Tijekom 4 godine (2009.-2013.), Snowden je bio dodijeljen NSA-i (National Security Agency) kao zaposlenik tvrtki Dell i Booz Allen. Tada je, među ostalim, pomogao u pripremi IT sustava za zaštitu od cyber hakiranja kineskih servisa.
Nije sasvim jasno koje je zadatke Snowden obavljao tijekom svog rada u NSA-i, jer se njegova verzija događaja razlikuje od službene, što ne bi trebalo nikoga čuditi. Fokusirajući se na ono što sam Snowden kaže, on je u NSA-i bio odgovoran za analizu mrežne infrastrukture i stvaranje novih načina za prikupljanje podataka o korisnicima interneta i mobitela.
Edward Snowden i borba protiv masovnog nadzora
U nekom trenutku svoje karijere, Snowden je primijetio da mu je pristup omogućio besprijekorno i neograničeno prikupljanje podataka poput fotografija, razgovora i telefonskih poziva gotovo bilo koga. Istaknuo je veliki potencijal ovog alata u čijem je stvaranju i sam sudjelovao. Kao zaposlenik NSA-e, Edward je imao pristup povjerljivim dokumentima, uključujući i obavještajni program PRISM, koji se bavio prisluškivanjem i prikupljanjem podataka o građanima SAD-a.
Što je najzanimljivije, program je osmišljen kako bi zaštitio Amerikance od ponavljanja napada 11. rujna. No, Snowden je uvidio da se prikupljaju podaci ne samo o ljudima čije bi ponašanje moglo upućivati na njihovu povezanost s terorizmom, već i o poslovnim ljudima, političarima (uključujući Angelu Merkel), a prije svega o običnim ljudima. Snowden je priznao da je mogao slušati telefonski razgovor Baracka Obame bez napuštanja ureda. Edward je shvatio da su čak i agenti NSA-e nadzirani. Svaki dan je 3/4 američkog mrežnog prometa prolazilo kroz „ruke“ agencije.
Snowden je isprva pokušao iznijeti svoje etičke probleme višem menadžmentu, ali oni nisu odgovorili na njegove komentare. Njegova želja da svijetu kaže istinu o NSA-i postala je jača kada je vidio kako agencija postupa s osjetljivim informacijama o ljudima. Sve je izgledalo posebno čudno na pozadini izjave direktora obavještajne službe Jamesa Clappera koji je uvjeravao američki Kongres da NSA ne prikuplja nikakve podatke o američkim građanima.
Tada je Snowden odlučio djelovati. Prvo je napustio Dell i prešao u Booz Allen. Svrha poteza bila je jedna - povećati svoje privilegije u pristupu tajnim dokumentima u svrhu njihove krađe i objave. Podatke je počela prikupljati u travnju 2012., a do svibnja 2013. ukrala je više od 1,7 milijuna dokumenata. Istodobno je kontaktirao i novinare The Guardiana i The Washington Posta, kojima je dostavio informacije i dosjee koje ima. U svibnju je uzeo mjesec dana odmora i otišao u Hong Kong, gdje je navodno trebao liječiti epilepsiju. U to su vrijeme američke dnevne novine počele objavljivati niz članaka na temelju dokumenata koje im je dao Snowden.
Edward se, naravno, nikad nije vratio u svoju domovinu, u SAD. Ima tu i puno zanimljivih stvari. Isprva se Edward namjeravao preseliti na Island kako bi dobio politički azil, ali iz nekog razloga nije odletio. Zatim se dogodilo ono najčudnije. SAD je tražio od Hong Konga izručenje Snowdena, ali je odbijen. Nakon toga mu je poništena putovnica, a vlastima Hong Konga nagoviještene su moguće nevolje.
Snowden se misteriozno pojavljuje u avionu koji leti za Moskvu. Postoje dvije verzije ovog obrata događaja. Prema jednom od njih, Edward je donio ovu odluku, shvaćajući da će Rusija htjeti na svaki mogući način smetati američkim vlastima, nakon što je dobila pristup vrijednim dokumentima. Druga verzija je u duhu špijunskih filmova. Neki nepotvrđeni izvori tvrde da je FSB uspio oteti Amerikanca i dovesti ga u Moskvu, priredivši jednodnevni protest u Šeremetjevu. Naravno, sada su ruske specijalne službe imale ne samo dokumente, već i sam izvor informacija. Sjećamo se da je kasnije Snowden govorio samo iz Moskve, a ne preko američkih masovnih medija. Prije je sve bilo drugačije.
Upravo je iz The Guardiana svijet saznao da je NSA vodila telefonske zapise i Amerikanaca i Europljana te da su te podatke izravno dijelile telekomunikacijske tvrtke poput Verizona. Sljedeći članci govorili su o postojanju programa PRISM, koji prima informacije o radnjama korisnika na mreži, au kojem su sudjelovali FacebookGoogle, Microsoft і Apple.
Snowdenovi podaci jasno pokazuju da NSA također surađuje s drugim obavještajnim agencijama, omogućujući agenciji da prati ljude diljem svijeta, bez obzira na njihovu nacionalnost ili lokaciju. Prikupljanjem metapodataka (na čemu je radio i Snowden) bilo je moguće dodijeliti mrežnu aktivnost određenoj osobi u stvarnom svijetu, te daljinski provaliti u njeno računalo, ukrasti datoteke ili snimati ljude pomoću ugrađene kamere i mikrofona.
Štoviše, zahvaljujući projektu Politerain, internet se može koristiti kao oružje. Usput, ruske specijalne službe su to vrlo učinkovito koristile. Dovoljno je spomenuti virus Petya, bot farme u Skolkovu i kibernetičke napade na američke i europske vladine institucije kao neke od primjera uporabe informacijskog oružja.
Film o Snowdenu ne otkriva cijelu poantu
Informacije koje je iznio Edward Snowden uzdrmale su ne samo javno mnijenje, već i intelektualne umove mnogih zemalja svijeta. U trenu je zauvijek nestala iluzija anonimnosti na internetu, kao i povjerenje u institucije vlasti. Snowden je očito postao neprijatelj broj 1 vlade Sjedinjenih Država.
Unatoč činjenici da su ljudi u mnogim zemljama organizirali marševe u znak potpore njegovim akcijama, niti jedna država (uključujući Ukrajinu) mu nije htjela dati azil zbog straha od gnjeva Sjedinjenih Država. Jedino mu je Rusija dala azil, ali samo pod uvjetom da odustane od daljnjeg doušničkog djelovanja. Iako su, možda, bili i drugi motivi.
Od tada je prošlo sedam dugih godina, tijekom kojih su imali vremena snimiti dokumentarni film "Citizenfour: Snowden's Truth" o Snowdenovim podvizima. A sam Edward čak je uspio objaviti knjigu pod nazivom "Neovisno pamćenje".
Film jako dobro pokazuje kako je Snowden uspio doći do tako povjerljivih informacija i uzeti ih mimo sigurnosnog sustava. Primjerice, Snowden je nekim ljudima podijelio Rubikove kocke s prisluškivanjem, a zatim im bez sumnje izvadio memorijsku karticu. To pokazuje da je puno lakše "hakirati" ljude nego digitalni sigurnosni sustav.
Također, ovaj film govori o nekoliko bitnih aspekata cijele ove priče. Iako je žalbeni sud SAD-a presudio da prikupljanje podataka NSA-e nije u skladu s Patriot Actom, kojim je osnovana agencija, njezini programi, poput PRISM-a, nastavljaju raditi bez ikakvih ograničenja.
Istodobno, film nije osobito dobro otkrio bit slike Edwarda Snowdena, koja nije otkrila detalje njegova rada u NSA-i. No, ljubitelji "teorija zavjere" zabavili su se i s veseljem uronili u svijet špijunaže.
Kakva budućnost čeka Snowdena i ... nas?
Znajući visoku cijenu koju je Snowden platio za svoju hrabrost, tužno je vidjeti posljedice njegove žrtve. U nedostatku značajne kolektivne reakcije od strane ljudi, s vremenom se činjenica da su nas vlade špijunirale pretvorila iz nečuvenog u nešto normalno u javnoj svijesti.
Osobno me podsjeća na situaciju s Panama Papers, u kojoj je otkriveno da su najmoćniji ljudi svijeta izbjegavali plaćanje poreza, nakon čega nitko od njih nije snosio nikakve posljedice. Zatim vrijedi spomenuti skandal Cambridge Analytica u kojem su se podaci korisnika koristili za političke igre. Štoviše, CIA, FSB i druge svjetske tajne službe nastavljaju prikupljati informacije o korisnicima, a nema te sile koja ih može zaustaviti.
Edward Snowden je, inače, također nedavno upozorio da će vlade htjeti iskoristiti epidemiju COVID-19 kako bi podigle špijunske alate za nadzor građana na još višu razinu. Naravno, sve to pod izlikom njihove zaštite. Mnogo sam puta govorio o svojoj zabrinutosti oko ovih metoda. Kako se pokazalo, nakon nekog vremena, kao što vidite, to se pokazalo točnim, jer se implementacija takvih alata događa pred našim očima. U istoj Europi i SAD-u, a nismo daleko otišli u smislu karantene.
Iz ove povijesti trebali bismo izvući neke važne pouke i izvući ispravne zaključke. Znajući da nismo zaštićeni velom anonimnosti na internetu, te da su državne agencije jako zainteresirane da znaju sve o tome što radimo i kakvo je naše stajalište o određenim događajima ili pojavama. Treba shvatiti da namjere bilo kojih državnih tijela prema nama ne bi trebale biti nimalo dobre. Prošlo je dugih sedam godina od objave podataka NSA-e. Za to su vrijeme i Sjedinjene Države i druge nacije mogle stvoriti program daleko invazivniji od PRISM-a, o kojem jednostavno ne možemo ništa znati.
Gledajući činjenicu da iz ove povijesti nismo izvukli prave lekcije za društvo, bojim se da bi posljedice sada mogle biti još prijeteće. Pod krinkom borbe protiv koronavirusa, specijalne službe mnogih zemalja mogu pratiti ne samo razgovore i korespondenciju, već i poslovne kontakte i kretanja. A ovo je puno strašnije. Na horizontu se može nazirati surovi totalitarni režim s potpunom kontrolom nad čovječanstvom. Ali iz nekog razloga sam siguran da se svakog trenutka može pojaviti još jedan Snowden i tada ćemo saznati sve detalje.